Vrtlari u Rusiji posijali su mrkvu u zimskim uvjetima, računajući na stabilno hlađenje kako bi zaštitili sjeme. Međutim, vrijeme se promijenilo, donijelo dnevne temperature iznad nule i kišu koja je odmrznula vrtne gredice. Izvor napominje da kratkotrajna toplina ne znači nužno da su sjemenke proklijale prerano, a sadnice rane jeseni mogle bi preživjeti prvi mraz ako su pokrivene snijegom.[1]
Ako su mrkve već proklijale, mogu se boriti kasnije u sezoni. Biljke koje prezimljuju kao sadnice često do ljeta izraste u cvjetne stabljike, što rezultira grubim korijenjem, a ne jestivom mrkvom. Stoga je oslanjanje na ovu specifičnu krevetu kao jedini izvor žetve rizično. Pravilna zimska sjetva obično se odvija na smrznutom tlu s pripremljenim rezervama tla i zaštitnim filmom dok se ne vrati stabilno zamrzavanje.[1]
Vrtlari promatraju temperaturu tla i čekaju klice prije nego što odluče da li će poremetiti krevet. Ako se ne pojave izbojci, parcela se obično ostavlja nedirnuta. Izvor spominje da su gubici vjerojatniji u godinama s malo snijega ili promjenjivim uvjetima gdje se snijeg otapa i ponovno zamrzava.[1]