Vrtlari u Rusiji sijali su mrkvu u zimskim uslovima, računajući na stabilno hlađenje kako bi zaštitili sjeme. Međutim, vrijeme se promijenilo, donijevši dnevne temperature iznad nule i kišu koja je odmrznula gredice u vrtovima. Izvor napominje da kratkotrajna toplota ne znači nužno da su sjemenke proklijale prerano, a sadnice u ranoj jesen bi mogle preživjeti prvi mraz ako budu pokrivene snijegom.[1]
Ako su mrkva već proklijala, mogu se boriti kasnije u sezoni. Biljke koje prezimljuju kao sadnice često rastu u cvjetne stabljike do ljeta, što rezultira grubim korijenjem, a ne jestivom mrkvom. Stoga je oslanjanje na ovaj specifični ležaj kao jedini izvor žetve rizično. Pravilno zimsko sijanje obično se odvija na zamrznutom tlu s pripremljenim rezervama tla i zaštitnim filmom dok se stabilno smrzavanje ne vrati.[1]
Vrtlari promatraju temperaturu tla i čekaju na klice prije nego odluče da li će uznemiriti krevet. Ako se ne pojavljuju izbojci, parcela je obično ostavljena nedirnuta. U tom izvoru se spominje da su gubici vjerovatniji u godinama s malo snijega ili promjenjivim uslovima gdje se snijeg više puta topi i ponovno zamrzava.[1]