Prva stvar koja upada u oči kod kvevrija je njegov oblik: velika glinena posuda, često opisana kao jaje, namijenjena za vino. Druga je postavka. Drugi je njegov položaj. U tradicionalnoj gruzijskoj metodi posuda pripada u radni podrum i mrežu ljudi koji znaju kako je napraviti, očistiti i koristiti.
UNESCO-ov izvještaj o tradiciji naglašava da se znanje prenosi kroz obitelji, susjede i zajedničke žetve. Njezino se priznanje odnosi na živu praksu, a ne samo na atraktivan spremnik. Ta razlika je dobra polazišna točka kada se na bocu stavi fotografija gline ili opširna tvrdnja o drevnom načinu proizvodnje vina.
Gruzijska nacionalna agencija za vino dodaje regionalne detalje, a gruzijski proizvođači vina daju regionalne detalje. Objašnjenje na gruzijskom jeziku opisuje razlike između kahetskog i imeretskog pristupa, uključujući i koliko grožđa prati sok. Agencija također objašnjava da sorta grožđa i uvjeti utječu na vrijeme koje vino provodi s tim materijalom. Jedno ime plovila stoga ne obećava jedan ujednačen okus.
U prodavaonici pitajte tri pitanja: koje grožđe, koja regija i što je proizvođač zapravo učinio? Zatim sa znatiželjom kušajte teksturu i aromu, a zatim je poslužite. Naš prijedlog je da prvo sipati malu čašu samostalno, a zatim uz jednostavan obrok, bilježeći što se mijenja. Izbjegavajte odlučivati o tome kakav okus mora imati vino samo na temelju njegove boje ili posude u kojoj se nalazi.
Za one koji se bave kućnim obrtom, cijenjenje tradicije ne mora nužno značiti da odmah kupuju veliku glinenu posudu. Počnite učenjem kontrolirane fermentacije, čistoće i dobrog vođenje evidencije iz kompletne tehničke reference. Pročitajte gruzijski zapis za kontekst i posjetite izvorni izvor kad god se čini da kratak opis na engleskom jeziku čini da proces zvuči bez napora. Obrt je bogatiji kada je njegova složenost vidljiva, a njegova je složenost vidljivija.